A Magic trick on me !

Snaga uma i ljepota srca oplemenjuju i davno izgubljenu dusu !

06.12.2010.

Um obogacujemo primajuci, a srce davajuci.

Darovati ili primiti dar?Sta nas vise obogacuje,a sta osiromasuje?Covjek koliko god da daje,ne moze osiromasiti,a koliko god da prima,uvijek vise trazi.Glad i teznja za vecim i boljim,covjeku je urodjena.Primiti dar,toplu rijec ili znanje,jednostavnije je nego to isto dati.Nas um uvijek tezi za visim i boljim,da li znanjem ili sposobnoscu da to isto znanje usvojimo,sasvim je svejedno.Jedno je sigurno,svakom rjecju nas um usvaja nova znanja,ili sposobnost da prepozna losu rijec ili misao,i da je kao takvu odbaci.U svakom casu naseg postojanja snaga uma preovladava nad snagom vremena.Znanje je vjecno-vrijeme i covjek prodju i nestanu. Ali,da covjek nije primio znanje od drugog covjeka,da drugi um ovom trecem nije darovao to isto znanje,da li bi ono postojalo.Sigurna je cinjenica da nas um i nasa svijest u mnogome zavisi upravo od te druge strane,od koje usvaj ono sto je njoj prihvatljivo. Ali ipak,znati kako pruziti ono sto drugi od nas zele nije potreba kao glad za znanjem,vec vrlina koja se krije iza plasta naseg gladnog i zeljnog uma.I zato kao takva nase srce zasigurno obogacuje,ako ne znanjem,onda istom slascu i toplinom koju osjeti i nas um u trenutku spoznaje. Covjek covjeku,mnogo toga moze pruziti.U trenutku beznacajno,ni vrijedno pomena,a drugom trenutku veliko i vrijedno kao sva blaga ovog svijeta.Topla rijec,iskrena i jednostavna,u «dobrim» vremenima zvuci sladunjavo i bezvrijedno,a u «losim» vremenima je neprocjenjiva.Pogled,osmijeh,zagrljaj,sve sto covjek moze pruziti,a nikad izgubiti. Covjekovo srce,davanjem ipak ne moze osiromasiti,nedostatak nadomjesta toplinom i zadovoljstvom da je drugome postao blizak,ili ponekad cak i voljen.Jer srce je cudna «stvar»,nikad s umom ne izgubi bitku.Uvijek ga savlada.I njega i zelju za beskrajnim zadovoljavanjem svoje gladi. Um i srce,ponekad u skladu,cesto u sukobu.Sklad suprotnosti,balans kontrasta koji cine nas onim sto jesmo-ljudima. Jedno sebicno «grabi» za sebe,drugo nesebicno pruza drugima,ali opet-nikada ne gubi.Naprotiv,mnogo vise dobija. Bez obzira na sukobe-jedno bez drugog ne mogu.

06.12.2010.

Mozda nekad, razmisljajuci !

Ono najbolje i najljepse uvijek lezi ispod povrsine. Da ga samo i dotaknes potrebno je snage , strpljenja i dosta razumijevanja za druge. Neki to ipak nemaju , a ocekuju da imaju i najbolje i najljepse ! Kao ljudska bica svi smo nesavrseni i uvijek smo sebi bolji od drugih , uvijek "drugi imaju mane koje mi nemamo " . Svaku ucinjenu gresku ponizan,ali i ponosan , realan covjek ce priznat i trazit oprost , ali oprost nije samo reci "oprastam ti " - oprost je nesto veoma dublje i znacajnije . I to boli , boli ucinjena greska i boli sama ta recenica " oprastam ti " koja nema znacenje . Cak i priznata greska vraca se trostruko ! Povrsina izgleda lijepo, nosi maske kao mnogi od nas - i to zavarava . Vuce te k sebi i ne dopusta da kopas dublje , da trazis prave vrijednosti . Pravi prijatelj je onaj kome dajes svoju tugu , a on ti uzvraca osmijehom - najljepsim osmijehom . Prijateljstvo mozes pruziti svima , dok ljubav onima koji to zasluzuju - ljubav voljenima ! Ljubav , osmijeh , sreca , tuga , suze - sve su to rijeci koje osociraju na samo jednu , ali to nije uvijek tako ! Zao mi je zbog izgovorenih rijeci , ali i one su meni vracene cak i pored izvinjenja , koja neki ljudi ne zasluzuju . Cak i sada , kada mi je krenulo niz brdo , stojim hladnokrvo prisjecajuci se stvari koje sam precatula i zaobisla , a mozda nisam trebala . Cak i sada , postoje ljudi pored kojih se osjecam normalno , s glavom na mjestu . I hvala im ! And , in the end : Smisao zivota - jos uvijek nepoznat !